Korčula
Korčula je otok na jugu Dalmacije, toliko pošumljen da su ga stari Grci prozvali Crna Korkira. Od Pelješca ga dijeli uzak kanal, preko kojega trajekt prelazi za petnaestak minuta. Grad Korčula, na malom poluotoku opasanom zidinama i kulama, nalikuje umanjenom Dubrovniku, ali bez njegove gužve i cijena. Ostatak otoka čine vinogradi, maslinici, mala ribarska mjesta i jedna od rijetkih pješčanih plaža u ovom dijelu Jadrana. Ovdje se jednako dobro razgledava, kupa i jede.
Aktivnosti
U stari grad ulazi se širokim stubama, kroz Kopnena vrata. Unutra je sve blizu: katedrala svetog Marka s klesanim portalom, palače plemićkih obitelji, muzeji i kuća za koju se vjeruje da je pripadala obitelji Marka Pola. Šetnica oko zidina puna je restorana s pogledom na Pelješac. Na kupanje se ide u Lumbardu, šest kilometara dalje, gdje su plaže Pržina i Bilin žal pješčane i plitke. Taksi-brodići voze na otočić Badiju, sa starim franjevačkim samostanom i jelenima lopatarima koji prilaze ljudima, te na okolne otočiće s uvalama za kupanje. U unutrašnjosti, u Smokvici i Čari, vinarije primaju goste na kušanje.
Prijedlozi
Morešku, ples s mačevima u kojem se dvije vojske bore za djevojku, ljeti izvode jednom ili dvaput tjedno i vrijedi je pogledati. Ulaznicu kupite ranije. Zalazak sunca dočekajte na zapadnim zidinama, a za večeru naručite žrnovske makarune, ručno motanu tjesteninu u umaku od mesa. Uz to ide pošip, a u Lumbardi svakako kušajte grk. Za desert su tu cukarini i klašuni, suhi kolači koji se umaču u prošek. Ako putujete autom od Dubrovnika ili Splita, vozite preko Pelješca do Orebića. Za povratak ljeti dođite u luku ranije jer se na trajekt čeka.
Zanimljivosti
Ulice staroga grada poredane su poput riblje kosti. Zapadne su ravne, da propuste ljetni maestral, a istočne blago zakrivljene, da zaustave zimsku buru. Korčulani vjeruju da je u njihovu gradu 1254. godine rođen Marko Polo. Prema predaji, 1298. je zarobljen u pomorskoj bitki baš pred Korčulom, pa je u genoveškom zatvoru izdiktirao svoj putopis. Korčulanski statut iz 1214. jedan je od najstarijih pravnih spomenika u ovom dijelu Europe, a među prvima je zabranio trgovinu robljem. Loza grk ima samo ženske cvjetove, pa se uvijek sadi zajedno s drugom sortom, koja je oprašuje.
